Biografija- Parni valjak

Parni Valjak - Biografija

Prva singl ploča zagrebačke grupe "Parni valjak" pojavila se 1976. godine sa pjesmama "Parni valjak" i "Šizofrenik". Članovi grupe su svoje muzičko iskustvo sticali u mnogim grupama u kojima su prethodno nastupali. Stečeno iskustvo je iskristalizirano u postavi zvanoj "Parni valjak" i oni nisu mogli omanuti. Predvođeni genijalnim gitaristom, tekstopiscem, kompozitorom i aranžerom, Huseinom Hasanefendićem-Husom i neponovljivim vokalom, Akijem Rahimovskim,"Parni valjak" je gazio ka zvjezdanim visinama i na njima je opstao do današnjih dana.

Mnogo je dobrih muzičara prošlo kroz ovu grupu. Moraju se pobrojati članovi prve postave: Aki Rahimovski - vokal i klavir, Husein Hasanefendić - Hus - solo gitara, akustične gitare i vokal, Srećko Antonioli - bubnjevi, udaraljke i vokal, Zlatko Miksić - Fuma - bas gitara i Jurica Pađen - solo gitara, akustične gitare i vvokal.

Grupa "Parni valjak" je brzo stekla svoju vjernu publiku. Oni su u osamdesetim i devedesetim izdali nekoliko albuma koji su svi odreda postali zlatni ili platinasti, a sveukupni tiraž broji se milijunima. Nabrojat ćemo neke: "Dođite na show!", "Glavom kroz zid", "Vrijeme je na našoj strani", "Pokreni se!", itd., itd.

Sadašnja postava grupe praktički djeluje od 1988. godine kada su prilikom snimanja albuma "Sjaj u očima", ritam sekciju "Valjka" osvježili mladošću, ali i novim glazbenim idejama, basist Zorislav Preksavec i bubnjar Dražen Scholz. U tu dobitničku momčad koja je osvojila dosada najveći broj hrvatskih diskografskih nagrada "Porin" uključio se je 1989. godine i klavijaturist Berislav Blažević, a sadašnja postava kompletirana je 1992. dolaskom gitariste Marijana Brkića.

Dvadesetogodišnjicu rada grupa je proslavila snimanjem sjajne "unplugged" retrospektive "Bez struje - Live in ZeKaeM" (1995), krunskim dokazom da reakcije publike na skladbe Huseina Hasanefendića i njegovih suradnika ne ovise o potrošku struje i toplini utičnica. Neizmjenjenu želju za glazbenim napredovanjem i održavanjem vrhunskih svjetskih sviračkih standarda privukla je pažnju predstavnika moćne kompanije "Warner Chapell" koja od 1996. godine zastupa "Parni valjak" u Europi i predstavlja diljem svijeta njihov bogati katalog pjesama. Nakon uspješnog eksperimenta s raznolikim instrumentacijama na "Bez struje - Live in ZeKaeM", na slijedećem albumu "Samo snovi teku uzvodno" (1998) grupa se ponovo priklanja izrazito gitarisičkom zvuku. Iste odlike dominiraju i zasada posljednjim diskografskim projektom "Zastave" (2000), no album kojim je radno proslavljena dvadesetpetogodišnjica djelovanja potaknuo je Husa na niz sjajnih pjesama u kojima je sučelio životno iskustvo i mladenačke ideale. Iako se po nekim iskazima "Zastave" mogu shvatiti i kao zaključni istup grupe, preteže opći dojam kako je "Parni valjak" još uvijek na vrhuncu kreativne moći.

Na svojoj prvoj ploči članovi zagrebačke grupe "Parni valjak" tvrdili su - i potvrdili nizom odličnih koncertnih nastupa - da su rock'n'roll band. Na drugoj su obećavali da su spremni ići glavom kroz zid, dok su na trećoj, inače njihovoj prvoj ploči i u međunarodnoj distribuciji, isticali da su gradski dečki koji osim svirke vole i priče. Na četvrtom albumu, "Vruće igre", koji su kao i prethodni snimili u "CBS"-ovim studijima u Milanu, otkrili su najomiljenije teme članova utemeljitelja, pjevača Akija Rahimovskog i skladatelja Huseina Hasanefendića. Nebi li se smirili, idući album proročanskog naziva "Vrijeme je na našoj strani" snimili su u Švedskoj ali više nije bilo nikakvih šansi za rashlađenjem motora i "Parni valjak" je u osamdesetim i devedesetim ostvario sva obećanja naznačena nazivima prethodnih albuma koji su svi odreda postali zlatni ili platinasti, a sveukupni tiraž broji se milijunima. Sadašnja postava grupe praktički djeluje od 1988. godine kada su prilikom snimanja albuma "Sjaj u očima", ritam sekciju "Valjka" osvježili mladošću, ali i novim glazbeničkim idejama, basist Zorislav Preksavec i bubnjar Dražen Scholz, pridruživši se članovima utemeljiteljima, gitaristi Huseinu Hasanefendiću i vokalnom solistu Akiju Rahimovskom. U tu dobitničku momčad koja je osvojila dosada najveći broj hrvatskih diskografskih nagrada "Porin" uključio se je 1988. klavijaturist Berislav Blažević, a sadašnja postava kompletirana je 1991. dolaskom gitariste Marijana Brkića. Dvadesetogodišnjicu rada grupa je proslavila snimanjem sjajne "unplugged" retrospektive "Bez struje - Live in ZeKaeM" (1995), krunskim dokazom da reakcije publike na skladbe Huseina Hasanefendića i njegovih suradnika ne ovise o potrošku struje i toplini utičnica. Neizmjenjenu želju za glazbenim napredovanjem i održavanjem vrhunskih svjetskih sviračkih standarda privukla je pažnju predstavnika moćne kompanije "Warner Chapell" koja od 1996. zastupa "Parni valjak" u Europi i predstavlja diljem svijeta njihov bogati katalog pjesama.

Nakon uspješnog eksperimenta s raznolikim instrumentacijama na "Bez struje - Live in ZeKaeM", na slijedeć;em albumu "Samo snovi teku uzvodno" (1998) grupa se ponovo priklanja izrazito gitarističkom zvuku. Iste odlike dominiraju i zasada posljednjim diskografskim projektom "Zastave" (2000) no album kojim je radno proslavljena dvadesetpetogodišnjica djelovanja potaknuo je Husa na niz sjajnih pjesama u kojima je sučelio životno iskustvo i mladenačke ideale.

Iako se po nekim iskazima "Zastave" mogu shvatiti i kao zaključni istup grupe, preteže opći dojam kako je "Parni valjak" još uvijek na vrhuncu kreativne moći.